Sociolozi i psiholozi smatraju samoću problema modernog društva. Paradoksalno, ali u eri javno dostupnih računalnih komunikacija, ljudi sve više odbijaju komunicirati i komunicirati jedni s drugima, samo-ubrizgavanje i uklanjanje iz društva. U isto vrijeme, oni objašnjavaju svoj izbor željom za punom unutarnjom slobodom, neovisnosti od društva, društvenim stereotipima i općeprihvaćenim standardima. Koja je razlika između slobode? Je li moguće razmotriti usamljenu osobu besplatno i obrnuto?
Definicija koncepata
Usamljenost i sloboda nisu ekvivalentni koncepti. Svaki od njih znači poseban uvjet osobnosti koji je umanjen pod utjecajem niza vanjskih i unutarnjih čimbenika.
Tako, prema definiciji, Prema slobodi, uobičajeno je razumjeti ovo stanje pojedinca na kojem je to uzrok svojih postupaka. Govoreći s jednostavnim riječima, svaki čin slobodne osobe je posljedica njegove samostalne odluke na temelju vlastitih motiva, načela, iskustava, osobnog iskustva. Djelovanje slobodne osobe ne pojavljuju pod utjecajem faktora trećih strana (prirodne, društvene, međuljudske).
Zauzvrat, Pod pojmom “usamljenost” znači potpuni nedostatak društvenih kontakata od posebne osobe, gubitak fizičke i duhovne interakcije s društvom u cjelini. Psiholozi razlikuju pozitivne i negativne usamljenosti – uvjeti formirani pod utjecajem vanjskih ili unutarnjih čimbenika. Pozitivna usamljenost (privatnost) – stanje na koji osoba traži dobrovoljno pod utjecajem bilo kojeg unutarnjeg čimbenika (na primjer, zbog emocionalnog ili fizičkog umora). Negativna usamljenost (izolacija) – stanje u kojem je interakcija osobnosti u potpunosti izgubila s društvom pod utjecajem vanjskih čimbenika: prirodne, društvene.
Važno je napomenuti da fizička izolacija osobe ne znači uvijek njegovu usamljenost.
Koja je razlika?
Koncept “slobode” temelji se na izjavi da je svaka osoba valovi u svojim mislima, odlukama i akcijama. ali To ne znači da osoba može učiniti sve što želi razbiti ili ograničavati prava drugih predstavnika tvrtke. Sloboda i permisivnost su u osnovi različiti koncepti koji bi se trebali razlikovati jedan od drugoga.
Dakle, slobodna osoba donosi odluke i djela, vođeni ne samo vlastitim motivima, već i društvenim normama, bez napuštanja okvira univerzalnih vrijednosti, moralne i moralne oblasti. Permisivnost ukazuje na takvo stanje osobnosti u kojoj njezine akcije često dolaze protiv sustava s sustavom univerzalnih vrijednosti, moralnih i moralnih i pravnih normi.
Na temelju definicija pojmova “sloboda” i “usamljenost”, može se napraviti legitiman zaključak da slobodna osoba može biti usamljena i obrnuto. Obje ove države mogu se kombinirati jedni s drugima na primjeru jedne neovisne osobnosti.
Stručnjaci zabilježite važnost psihološke komponente usamljenosti, na temelju kojih se ovo stanje može nositi i negativan i pozitivan karakter. Dobrovoljna želja osobe za samoomulaciju može biti posljedica njegovog osobnog sustava, svjetonazor, samopoštovanje, egzistencijalno pretraživanje (potraga za značenjem života). Budući da je slobodna osoba, osoba samostalno odlučuje o samoizolaciji i djelima vođenim osobnim motivima.
Napomenuti znatiželjni fenomen, noseći ime “usamljenost u gomili”. Sociolozi i psiholozi povezuju ga s intenzivnim razvojem računalnih tehnologija, oštro proširili područje ljudskih sposobnosti za komunikaciju i društvenu interakciju. Pojava društvenih mreža, glasnici, računalni programi za komunikaciju na udaljenosti napravili su potpuno neočekivani učinak na društvo suprotno od očekivanog.
Umjesto aktivne želje za izgradnjom društvenih kontakata, ljudi su se počeli svjesno ograničavati u komunikaciji, izbjegavajući sve načine za interakciju s drugim predstavnicima društva. Takav fenomen psiholozi povezani su s informirajućom prezasnosticijom, koja se u znanstvenom okruženju naziva “sindrom za umor informacija”.
Često je osjećaj psihologa usamljenosti povezan s početkom razvoja depresije, koji je podložan emocionalnoj, preosjetljivoj prirodi. U tom slučaju, osjećaj usamljenosti može biti popraćen gubitkom duhovnog odnosa s društvom (“nitko me ne razumije”), poricanje i odbacivanje normi i pravila ponuđenih (“to nije za mene”, “ja sam stranac meni). Međutim, u ovom slučaju osoba ne prestaje biti slobodna, djeluje u okviru vlastitih uvjerenja i načela. Svijest iz društva rezultat je rješenja čovjeka.
Razlikovati slobodu od samoće, psiholozi preporučuju slušanje vlastitih osjećaja.
U stručnoj literaturi, usamljenost je gotovo uvijek tumačiti u negativnom ključ. Čovjek doživljava osjećaj duboke samoće svojstvena negativnih emocija: apatija, uvreda, zloba, agresija, depresija, duševne boli, muka, zavist. Uz osjećaj slobode, pak, psiholozi povezati pozitivne emocije: osjećaj lakoće, odjelu, neovisnost, plima duhovnih snaga, osjećaj krila na leđima.
osobni izbor
S filozofskog stajališta, svaka osoba je slobodna i usamljena u isto vrijeme. Poznato je da svaki predstavnik Socyum dolazi na ovaj svijet i ga ostavlja na miru. Razumijevanje ove činjenice omogućava da se formira neutralna (što je i logično i ispravno) stav prema usamljenosti kao prirodno stanje osobnosti.
Psiholozi to smatraju važnom percepcijom usamljenosti od strane osobe. Pozitivno konfigurirani ljudi koriste ovaj uvjet za osobni rast, fizički i duhovni razvoj. Usamljenost često pronalazi izraz u kreativnosti: poezija, glazba, slikarstvo, skulptura. U tom stanju, čini se da je osoba odsječena od sebe potoci nepotrebnih informacija koje proizlaze iz društva.
Oslobođeni informacijski prostor i vrijeme je pozitivno konfigurirana osobnost koristi za samo-razvoj, otkrivanje vlastitog potencijala, skrivenih resursa i mogućnosti.
Sposobnost izrade neovisnih odluka koje djeluju upravom na daljnje radnje, a postoji ljudska sloboda. Svi su valovi u svojim odlukama i djelima, a nijedna vanjska sila ne može ograničiti tu slobodu (naravno, ako ljudske radnje ne u suprotnosti s općeprihvaćenim vrijednostima i pravnim normama). Sloboda čovjeka se također manifestira u činjenici da ima pravo samostalno ocijeniti svoje trenutno stanje.
Usamljenost je ili sloboda – svaka razumna i samodostatna osoba odabire i odlučuje za sebe, na temelju vlastitih senzacija, sustava vrijednosti, uvjerenja i načela.
Koji je značaj slobode za pojedinca i kako se ona razlikuje od osjećaja usamljenosti? Koje su prednosti i nedostaci svakog stanja? Koje se prednosti povezuju sa slobodom, a koje s usamljenošću? Koja je bolja opcija za postizanje zadovoljstva i ispunjenosti u životu, sloboda ili socijalna povezanost? Što kažu istraživanja i kako se mišljenja razlikuju?
Sloboda je važna za pojedinca jer mu omogućuje da donosi vlastite odluke i živi život prema vlastitim vrijednostima i interesima. To se razlikuje od osjećaja usamljenosti jer sloboda ne mora nužno rezultirati osjećajem izolacije i nedostatka povezanosti s drugima. Prednosti slobode uključuju samostalnost, kreativnost i mogućnost osobnog razvoja, dok nedostaci mogu uključivati osjećaj nesigurnosti i preopterećenosti odgovornošću.
S druge strane, socijalna povezanost može pružiti podršku, sigurnost i pripadnost, ali može ograničavati individualnu slobodu i autentičnost. Istraživanja pokazuju da slobodniji ljudi često imaju veću razinu zadovoljstva i sreće, dok socijalna povezanost može pružiti emocionalnu stabilnost i podršku u teškim trenucima.
Što je bolja opcija za postizanje zadovoljstva i ispunjenosti u životu ovisi o individualnim vrijednostima i preferencijama. Neke osobe se osjećaju ispunjenije kad su slobodne, dok druge preferiraju bliskost i povezanost s drugima. Važno je pronaći balans između slobode i socijalne povezanosti koji odgovara osobnim potrebama i životnom stilu.